Napomene Korisnika

Cigići su podrijetlom od Barbarića iz Donjih Dobrkovića. Da su Barbarići doista nekoćprebivali u Dobrkovićima, imamo vjerodostojan dokaz na jednom starom nadgrobnom spomeniku na kojemu se i danas može jasno pročitati da je u tom grobu pokopano troje Barbarića, i to Iva Barbarić umrla 1672. godine, Tadija Barbarić 1718. i Stipan Barbarić 1731. godine. Kao što je poznato, već odavna Barbarića nema u Dobrkovićima, ali ih ima u Knešpolju, kamo je jedan njihov ogranak odselio, dok je drugi ogranak dobio novo prezime Cigić i ostao prebivati u Dobrkovićima. Osim natpisa na nadgrobnom spomeniku u Dobrkovićima, podrijetlo Cigića od Barbarića potvrdili su nam i sami Cigići kad su 1972. iznijeli svoju obiteljsku predaju. Po toj predaji prezime Barbarić zamijenili su prezimenom Cigić po nekom svom pretku koji je crn kao ciganin pa su ga prozvali Cigić, što je kasnije prešlo na njegove potomke. Najstariji pisani spomenik prezimena Cigić nalazi se u poznatom popisu Hrvata katolika u Bosni i Hercegovini, što ga je 1743. godine obavio biskup fra Pavao Dragičević, kojom je prigodom samo u Dobrkovićima zatekao obiteljsku zadrugu od 12 članova čiji je starješina bio Andrija Cigić.U drugom popisu, koji je 1768. godine načinio biskup fra Marijan Bogdanović, i dalje je u Dobrkovićimabilo samo jedno njihovo domaćinstvo od 7 članova čiji je starješina bio Damjan Cigić. (Dr. fra Dominik Mandić: Chroati catholici Bosnae et Hercegovinae in descriptionibus annis 1743. et 1768. exsaratis, Institutum Chroatorum historicum, Chicago- Roma 1962.)*Smanjenje broja članova kod Cigića između 1743 i 1768. godine tumačimo time što su neki od njih u međuvremenu odselili i nastanili se u Pakovu Selu kod Drniša, gdje su 1948. godine imali 7 domova u selu Kovačiću 4 domaćinstva i Dubravicama 2 domaćinstva. (Leksik prezimena Republike Hrvatske, u izdanju Nakladnog zavoda Matice hrvatske u Zagrebu, 1976.).U popisu fra Nikole Kordića, koji je izvršen 1844. godine, za župu Čerigaj, na području Hercegovačkog pašaluka, postoje podaci za nositelje kuća i broju njihove čeljadi.U nastavku slijedi: Domin Cigić, 7, Mate Crnjac 10, Stjepan Crnjac 6, Ivan Kosir 10, Luka Mandić 6, Mate Perković 5, Andrija Soldo 15, Šimun Soldo 18, Petar Šušak 6, Mihovil Vuletić 11,, Šimun Vuletić 11, i Blaž Zovko sa 11 članova.Osim u drniški kraj, Cigići su iz Dobrkovića odselili još u Vojno, sjeverno od Mostara, grad Mostar i Radišiće kod Ljubuškoga, tražeći više životnoga prostora za sebe i svoje potomstvo, što se i dogodilo kako slijedi:U Vojno je otišao oko 1830. godine Mate Cigić, koji je sa ženom Jurkom rođenom Vuletić imao tri sina: Šimuna oko 1825, Juru oko 1830. i Marka1833. godine.U Mostar je odselio iz Dobrkovića Petar, sin Mije Cigića, koji se 1882. oženio Ivom, kćeri Ivana Duspare, i s njome u Mostaru imao sina Blaža 1830. godine. Kasnije, u istom stoljeću, u Mostar su otišla još dva brata: Mate, i Jure, sinovi Šimuna Cigića iz Dobrkovića. Mate, stariji sin Šimunov , oženio se 1899. godine Janjom, kćeri Ante Ćuka iz Mostara, doseljenog s Kočerina, s kojim je imao sina Nikolu 1900. godine.U Radišiće kod Ljubuškoga otišao je iz Dobrkovića oko 1818. godine Jure Cigić, koji je sa ženom Pérom rođenom Petrušić imao 1823. godine sina Jozu.Ovo su bila odseljavanja do kraja devetnaestog stoljeća, a da i ne govorimo o velikim i čestim preseljavanjima Cigića iz njihove matice u Dobrkovićima u dvadesetom stoljeću: po Hercegovini, Bosni, Hrvatskoj te u neke zemlje Europe i daleke Amerike.Kada su partizansko-kominističke vlasti 1947. godine spalile franjevačku knjižnicu na Širokom Brijegu, s njome su uništene i matice stare župe Blato u koju je spadalo i selo Dobrkovići. Tako smo ostali bez vjerodostojnih podataka, koje su nam pružale crkvene matice, potrebne za utvrđivanje podrijetla i razvitka hrvatskog katoličkog pučanstva na ovome području. U ostatku nedogorene Matice krštenih za vrijeme od 1805. do 1813. pronašli smo petero krštene djece Cigića, a to su:1806. godine krštena je Anica, kćer Mije Cigića iz Dobrkovića i matere Janje Milićević iz Brotnja,1808. godine kršten je Ivan, sin Andrije Cigića iz Dobrkovića i matere Jake rođene Kraljević,1808.godine kršten je Križan, sin Petrov iz Dobrkovića i matere Pére rođene Marić,1808. godine kršten je Lovre, sin Križana Cigića iz Dobrkovića i matere Anice rođene Vrljić,1809. godine kršten je Mijo, sin Ivana Cigića i A.Kraljević.U Matici vjenčanih župe Gradac nalaze se četiri upisa vjenčanja Cigića, a to su:1822. g. vjenčan je Petar, sin Mije Cigića sina Damjanova iz Dobrkovića, s Ivom Duspare iz Broćanca,1846. g vjenčan je Šimun, sin Mate Cigića iz Vojna više Mostara s Katom Tome Pandža iz Raške Gore.1855. g. vjenčan je Jure, sin Mate Cigića iz Dobrkovića, s Matijom, kćeri Luke Lončara iz Graca.Navedimo nekoliko podataka koje smo pronašli u nepotpunom kazalu Matice krštenih župe Široki Brijeg, a odnosi se na vrijeme od 1868. do 1875. godine u kojem su, bez oznake sela, upisani sljedeći Cigići: Stipan Cigić je sa ženom Vidom rođ. Marić imao je sina Matu 1868. godine.Petar Cigić sa ženom Šimom rođ. Rezić starinom Vuletić imao je kćer Janju 1869. g.Mijo Cigić oženjen Jelom rođ. Kožul imao djecu: Lucu 1869. i Grgu1872. godine.Grgo Cigić sa ženom Šimom rođ. Spajić imao je sina Ivana 1870. godine, Toma Cigić sa ženom Lucom rođ. Ljubić imao je sina Miju 1870. godine i kćer Matiju 1873. godine, Marko Cigić sa ženom Ivom rođ. Spajić imao je kćer Jozu 1874. godine,Šimun Cigić oženjen Šimom rođ. Topić imao je u ovom razdoblju četiri sina ovim redom: Jozu 1871, Ivana 1873, Juru 1874, i Matu 1875. godine.Nadamo se da i ovih nekoliko podataka može biti zanimljivo potomcima Cigića kod pokušaja sastavljanja njihova rodoslovlja, imajući u vidu da su matice spalile partizanske vlasti 1947. godine.*Danas u Dobrkovićima žive 24 obitelji Cigića, sa 63 člana.*Izvor: Nikola Mandić- Podrijetlo hrvatskih starosjedilačkih rodova u okolici Širokoga Brijega.