Napomene Korisnika

Kuzmanovići, koji su to prezime nosili od doseljenja u Bosansku krajinu, bilo je od 19. veka u sledećim mestima kod Prnjavora: Kokori - sa slavom Sv. Arhiđakon Stefan, Sv. Marko Evanđelist, Nikoljdan i Sv. Pantelija, Vijačani, Martinac i Štrpci - Đurđevdan. Kod Banjaluke, Kuzmanovića ima samo u Gradini sa slavom Sv. Jovan Krstitelj.U Bosanskoj krajini se javlja još jedan oblik ovog prezimena, Kuzman, nesumnjivo istog porekla, u Glamoču, Mrkonjić Gradu i Sanskom Mostu, sa slavama Đurđevdan i Nikoljdan, kao i u Visokom, u centralnoj Bosni, sa slavom Đurđevdan. Kuzmana i Kuzmanovića bilo je i u Šajkaškoj, kao graničara, ali i u Budimu, trgovaca i zanatlija, i to od 1702. godine.Treba reći da je prezime Kuzman(ović) nastalo kao patronimik od Kuzma, a ono od Kozma, po hrišćanskom svetitelju i "vraču", lekaru, iscelitelju, koji se u pravoslavnoj crkvi slavi zajedno sa Damjanom 14. novembra i 14. jula (letnji) Sv. Vrači Kozma i Damjan. Grčko ime Kozma znači gizdav, urešen, ukrašen, a u srpskoj verziji Kuzma javlja se u 14. veku u Dečanskoj hrisovulji.Ako je ime Kozma, u značenju gizdav, dobio neki predak g. Kuzmanovića, ili ako ga je sam uzeo - jer je znao ko su bili svetitelji Kozma i Damjan i da u srpskoj verziji postoji ime Kuzman - to može znači da je bio ili obrazovaniji od drugih za svoje vreme ili gizdav, da je "pratio modu", kako bi se to danas reklo. Samim tim, dalje poreklo ove porodice i njenog prezimena utoliko je zanimljivije i intrigantnije, posebno što je - plemenito.